DRAŽEN PRĆIĆ

Subotica  Priča o fotografiji II

 

PREDGOVOR

Od prapovijesti i pećinskih ljudi pokušavala se ovjekovječiti slika zbilje, stvarnosti u tom trenutku. Izum fotografije - "crtanja pomoću svjetla" to je olakšao i otvorio novu eru u bilježenju kao i pamćenju prošlosti. Danas, zahvaljujući novim tehnologijama, živimo u doba hiperprodukcije fotografskih zapisa, svi ih stvaraju, dijele, razmjenjuju… No nekada to nije bilo tako. Fotografije su bile mnogo rjeđe pa time i dragocjenije. Kod fotografije kao medija uočava se njena prividna objektivnost i realističnost samim time što predstavlja zaustavljeni trenutak prirode – istinitu predstavu stvarnosti. Ona pretendira dobiti takvu moć da odmijeni i zamjeni sjećanje, nesumnjivo je da ona ima ogromnu moć komuniciranja. Fotografije su i prvorazredni povijesni izvor: pažljivim se promatranjem fotografija iz nekog davno prošlog vremena, može doći do niza zaključaka kao i do interesantnih pojedinačnih podataka. Brojni su historijski događaji zabilježeni u još brojnijim knjigama, a s pojavom prvih fotoaparata, i na fotografijama. Mnogo njih je, međutim, ostalo neobjavljeno i nepoznato javnosti, ako govorimo o vremenu u kome su događaji i scene s fotografija nastali i bili aktualni. Danas, zahvaljujući kolekcionarima, povjesničarima, internetu, galerijama i drugim arhivima, mnoge fotografije su nam dostupne, ostavljene kao podsjetnik i uvid u događanja, ozračje iz prošlosti i doba kojem nismo prisustvovali, kao i osjećanja koje su uspjele zabilježiti. Autor se odlučio povezati fotografije sa sebi svojstvenim stilom naracije o onome što ovjekovječuju. Tako nastaje specifična forma u kojoj se spaja jedan trenutak, bljesak u tmini među milijunima vječno izgubljenih drugih slika, isječaka stvarnosti, a koji je upravo Predgovor sačuvan na fotografiji - s pričom kojom oživljava događaje, osobe i okolnosti u kojima se zbivao. On je odabrao Suboticu kao prostorni okvir i kronološki period od XIX. vijeka do druge polovice prošlog XX. stoljeća. U osamdesetak cjelina zorno nam prikazuje i objašnjava kakva je bila Subotica, društvo i ljudi na tim slikama iz prošlosti. Autor nam pored ostalog, dočarava trenutke iz povijesti Kerske crkve, Muzifke škole, nastanka kemijskog giganta ”Klotid” (potonje ”Zorke”), tvornice Ruff (nakon rata Pionira), zatim povijesne Bačkine utakmice 1974. godine sa splitskim Hajdukom, razvoj teniskog sporta na Pali^ću, a tu su i istaknute lifnosti, Ferencz Raichle, Petar Šarfević, Géza Csáth, Artur Munk, Dezs6 Kosztolányi i drugi. Dražen Prćić je autor i pokretač rubrike “Priča o fotografiji” u listu Hrvatska riječ koja neprekidno egzistira od 2009. Jasno se učitava njegova namjera da se i na ovaj način popularnog i pitkog prezentiranja povijesti sprječi zaborav na neka druga vremena i ljude koji su živjeli u njima. On, kao praunuk subotičkog glavnog gradskog arhivara Martina Horvackog to na neki način i shvaća kao svoju obvezu ali i čast. Nema drugog vremeplova osim povijesti kao discipline sa svojim alatima i povijesnim izvorima kao svjedočanstvima, koja nam pokušava približiti ono što je prohujalo i prošlo. A na stranicama ove knjige mozaik iz prošlosti Subotice oživljava i prikazuje nam se kroz oko kamere i autorovo viđenje.

U Subotici, 12. prosinca 2022.

Stevan Mačković, arhivski savjetnik

 

Najveći nogometni talent NK Bačke - Netoj

NAJVEĆI NOGOMETNI TALENT NK BAČKE

Nesto Kopunović Netoj

Prvi nogometni klub na sve jugoslavenskim prostorima, NK Bačka iz Subotice, osnovan je danas već solidno davne 1901. godine, a svoje najglasovitije dane doživljavao je i proživljavao u prvim decenijama svoga postojanja. Mnogo je dobrih nogometaša nosilo crveno-bijelu majicu s bačkinim grbom, ali zasigurno najveći igrački talent posjedovao je Nesto Kopunović od milja poznatiji kao Netoj. Iako od mnogih (posve neopravdano) zaboravljen, ova priča je još jedan pokušaj i apel da se njegov sportski doprinos ne zaboravi.
TALENT BEZ PREMCA
Netoj se rodio 1911. godine u Subotici, u dijelu grada znanom kao Vučidol i od najranijeg djetinjstva je počeo naganjati krpenjaču, jedinu loptu za koju su tadašnja djeca mogli znati. Mali i sitan, svoj tjelesni nedostatak je nadomješćavao izuzetnom brzinom i tehnikom, a njegov talent ubrzo je prepoznat od prvih nogometnih skauta tadašnjeg vremena i 1925. godine je postao član omladinske momčadi Bačke u kojoj je proveo sljedećih šesnaest godina sve do svog igračkog oproštaja 1941. godine. Do 1927. godine igrao je za omladince, a iste godine je postao članom pričuvne momčadi. Za prvu momčad Bačke zaigrao je 1929. godine protiv ŽAK-a u Bačkoj Topoli,
a na svom debiju zabio je tri gola u uvjerljivoj pobjedi od 6:0. I od tog susreta započinje nevjerojatna nogometna bajka o najvećem talentu koji je stasao na travnjaku pokraj Somborske kapije.
NOGOMETNA KVALITETA
Opće je poznato kako su mnogi Bačkini drukeri na utakmice svog voljenog kluba dolazili ponajviše i zbog divljenja prema Netojevom nogometnom talentu. A imali su i zbog čega.
Jer Netoj je gotovo na svakoj utakmici postigao gol ili imao asistenciju svojim suigračima, a nije bila rijetkost da pogodi protivničku mrežu izravnim šutem iz kornera. Zahvaljujući brzini, često je probijao stranu i upućivao precizne centaršuteve na koje je trebalo samo postaviti glavu i postići pogodak. Vrhunska tehnika koju je posjedovao omogućavala mu je sigurnost kod izvođenja slobodnih udaraca i penala, pa dileme nije bilo kada bi ih suci dosuđivali u korist Bačke. Također, što je još jedna kvalitetna neobičnost vezana uz ovog vrhunskog nogometaša, unatoč omanjem rastu Netoj je često znao i glavom zabijati golove. Jednom riječju, bio je apsolutno svestran i nogometn sveznadar.
Nažalost opće političke prilike vremena u kome je živio i  igrao, pod izlikom upravo niskog rasta i tjelesne slabosti, onemogućile su ga u nastupu za tadašnju državnu reprezentaciju i mogućnost prikazivanja talenta na velikoj međunarodnoj sceni. Igrali su pojedini Bačkini igrači za pojedine reprezentativne selekcije (Čiča Kujundžić i dr.), ali Netojev talent je bio nešto posve drugo.
PRERANA SMRT
Nesto Kopunović Netoj je bio zaposlenik u Gradskoj upravi Subotice u kojoj je glavni arhivar bio Martin Horvacki, jedan od osnivača NK Bačka, pa nije bilo nikakvih problema kada bi trebao zbog treninga ili utakmice izostati s posla. Njegov nogometni talent bio je, za Grad Suboticu, mnogo važniji od službeničkog posla. Nažalost, slabije zdravlje od kojeg je Netoj patio uzelo je danak već u 31. godini njegovog života i Nesto Kopunović je otišao u legendu 1942. godine.
Danas, 75 godina kasnije na svojevrsni mali jubilej godišnjice od njegove prerane smrti, lijepo bi bilo da se na stadionu NK Bačke postavi njegova bista ili barem spomen ploča, u spomen na najvećeg Bačkinog nogometnog talenta.
Netojev nogomet je to zasigurno zaslužio!

Dražen Prćić      

Knjiga za palante

Knjiga za palante

Piše: Dražen Prćić

Današnja storija predstavlja nesvakidašnji, ali pomalo i nevjerojatni spoj prošlosti i sadašnjosti, što je i praktični cilj ove novinske rubrike. Nesvakidašnji, jer ne susreće se baš svaki dan bezmalo stotinu godina stara knjiga Subotica i kupalište Palić, u kojoj je njen autor glasoviti gradski inženjer i šef gradskog građevinskog odjela Kosta Petrović 1928. godine precizno popisao sve relevantne subjekte vremena u kome je nastala. Nevjerojatna je pak okolnost kako se ova vrijedna  knjiga, iz koje su redom kidane stranice, koristila kao papir za pakiranje palanti (sadnice biljaka) na tezgi jedne prodavačice na subotičkoj mliječnoj tržnici. Supruga autora ovih redaka je spasila njen većinski dio, iskidano je prvih 38 stranica i polovica strana od 39-45, i ovaj pomalo osakaćeni knjiški dragulj ostat će sačuvan u našoj kućnoj knjižnici, a dio njegove sadržine vezan uz hrvatsku nacionalnu populaciju koja je tada u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bili konstitutivni narod, podijelit ćemo  s našim čitateljstvom.

POPISI ZA POVIJEST

Počnimo od škola, kako je i red, jer bez obrazovanja nema ni kulture, a ni knjiga za palante.  U gradu je postojalo 25 školskih zgrada, dok ih je u pustarama bilo 57, u njima je bilo 4400 (grad) i 3600 (pustare) učenika, kojima je predavalo 90 odnosno 73 nastavnika.
Od brojnih školskih zgrada u gradu  izdvojit ćemo primjerice imena poput OŠ Pop Pajo Kujundžić u drugom, OŠ Biskup Antunović u trećem i OŠ Kraljica Marija u sedmom kvartu, kao i  OŠ Miroljub Evetović u Bajskim Vinogradima, OŠ Franjo Sudarević na Verušiću ili OŠ Sveta Ana na Tavankutu.
Slijedi popis zdravstvenih institucija. Gradska javna bolnica (osnovana 1897.) - broj paviljona 13, postelja 450, liječnika 13. Upravitelj Paja Ivković Ivandekić. Gradska epidemijska bolnica (1913.)
Ima 100 mjesta, Privremena vojna bolnica – 100 mjesta, Židovka bolnica milosrđa dr. Bernarda Singera – 32 mjesta, Sanatorij Dr. Zoltan Heisler – 15 postelja, Sanatorij dr. Mirko Wilheim – 12 postelja,  potom slijede Besplatna državna ambulanta, Državna bakteriološka stanica, Ambulanta Okružnog ureda za osiguranje radenika, Ambulnata na željezničkom kolodvoru, Zavodi za dezinfekciju,  kvartovni liječnici i popis svih apoteka.
Nakon popisa staliških udruženja (odvjetnici, liječnici, inženjeri, činovnici, prosvjetni radnici i dr.), slijedi popis Nacionalnih udruženja koji bilježi među ostalima i Sokolsko društvo Subotica (1919.):  s 700 pripadnika , Hrvatski sokol (1926.) - 200 pripadnika, mjesni odbor Jadranske straže (1925.) - 300 pripadnika i Sjevernu zvijezdu (1928.) - 500 članova.
Iz popisa Prosvjetnih i dobrotvornih udruženja izdvajamo: Hrvatski katolički orao (1921.) i hrvatska katolička orlica (1925.) s ciljem prosvjetno – tjelesnog odgoja katoličke mladeži, Katoličko djevojačko društvo (1911.), Katolički krug (1892.), Katoličko momačko društvo (1885.), Patronaža Sv. Roke (1922.) i društvo Sv. Vincencija (1888.) iz reda katoličkih socijalno-prosvjetnih društava. U popisu književnih udruženja nalazi se i Matica Hrvatska a njezin povjerenik je bio profesor Ivan Vojnić Tunić, dok se na popisu prosvjetnih udruženja nalazi Hrvatski prosvetni dom (1926.), a na popisu pjevačkih društava je i Neven, hrvatsko pjevačko društvo (1920.). Pučka kasina (1878.) sa svojih 1000 članova se nalazi na popisu Čitaonica i kasina.

NOVINE I ČASOPISI

U vrijeme nastajanje ove zanimljive arhivske građe na teritoriju Subotice svakog drugog tjedna  izlazile su Hrvatske novine (1919.) pod uredništvom Miška Prćića, Neven (1884.) - četvrtkom pod uredništvom Mirka Ivkovića Ivandekića, mjesečnik Miroljub koji je uređivao Miloš Matović, Subotička Danica - urednik Miško Prćić (1884.). U nastavku ove spašene knjige slijede popisi sportskih udruženja, industrijalaca, bankara i drugih strukovnih udruženja, te kompletan popis brojeva i adresa telefosnkih preplatnika, uključujući i tadašnjeg gradonačelnika dr. Dragutina Stipića na adresi Skotus Viatora br 9.

Velika oluja u Subotici 1925.

                                                           Velika oluja u Subotici 1925.

Nogometni klub Bačka osnovan je 1901. godine i najstariji je na prostorima nekadašnje zajedničke države Jugoslavije. Pored svojih brojnih nogometaša i vjernih navijača, koji su tijekom proteklih više od 115 godina njegovog postojanja oduvijek bili prepoznatljivi po svojoj privrženosti, klub i njegovo igralište pokraj Somborske kapije u Subotici nadaleko su poznati i po svojoj stadionskoj tribini. Svojevrsnom spomeniku sportske kulture. Ali današnja tribina, nažalost nije ona originalna iz vremena nastajanja Bačke. Velika oluja koja je 25. kolovoza 1925. godine pogodila najveći grad na sjeveru Bačke, na svom razornom putu, pored brojnih gradskih krovova uništila je i konstrukciju

natkrivenog dijela gledališta na Bačkinom stadionu. I to samo godinu dana prije, uveliko najavljivane proslave 25 godišnjice postojanja, prvog velikog jubileja najstarijeg kluba u državi.

PISMO BLAŠKA RAJIĆA

Kolika je bila razorna snaga ove vremenske nepogode svjedoči i pismo župnika crkve Sv. Roka Blaška Rajića upućenog, dan kasnije (26. kolovoza), gradskim vlastima:

Javljam, službeno, ovo

25. avgusta, juče, oko 4 sata, zahujila je oluja nad našim gradom, i počinila, na crkvi. Sv. Roka ovu štetu:

Sa dorana je pala, baš na grbaču krova rozeta, teška, tako do 100 kg i ova je probila krov i svod, baš nad horom, te pala usred piskova od orgulja; a vjetar, kroz probijenu jamu, uhvati maha, zavuče je pod krov i u jedan momenat zbaci sav krov, sa gredama, crijepom zajedno, lijepo od dorama pa do prijeke lođe, Na prijekoj lođi još stoji krov, neozlijeđen.

Na osvitak 26. avg., srijede, bila je plaha kiša, koja je dobrim pokvasila sva svod od crkve. Zakisne li svod to je opasno, da će se i svod srušiti.

Molim što hitnije naređenje, da se svod bar privremeno pokrije.

Subotica, Sv. Roko, 26. avgusta 1925.

Sa poštovanjem

Župnik Blaško Rajić

SANIRANJE ŠTETE

Podaci o sanaciji nastale štete uslijed djelovanja orkanskog vjetra i nevremena koje je tog 25. kolovoza 1925. godine poharalo Suboticu, dostupni su u fundusu Gradskog arhiva Subotice, a evo nekoliko odluka Gradskog Senata koji je istodobno odlučio popravljati brojne oštećene objekte:

F: 047. XV 149/1925

Senat usvaja predlog ing. Štrasburgera iz Inžinjerski ureda da se nakon štete koju je nanelo nevreme popravi krov Gradske kuće.

F: 047. XV 160/1925

Na molbu župnika Benjamina Hegediša Senat odobrava popravku prozora na crkvi sv. Đurđa.

F: 047. XV 313/1925-1929

Oluja u avgustu 1925. god. izazvala je u Subotici i okoline mnogo štete. Senatu prijavljuju štetu: Gospodarsko odeljenje, Žandarmerijska stanica Tavankut i Ludoš, Odeljak finansijske kontrole u Tavankutu, Subotička žandarmerijska četa, Inžinjerski ured podrobno izveštava koje zgrade su pretrpele štetu i kolika je ta šteta. Od Gradske štedionice grad podiže zajam od 550.000 dinara za sanaciju nastale štete. Raspisuje se licitacija za popravku raznih objekata.

F: 047. XV 319/1925

Po naređenju Gradskog senata popravak Gradske klaonice poverava se firmama: Bek i drug, Mihajlo Abrašić i drug, Matije Majlata.

F: 047. XV 353/1925

Senat naređuje Inžinjerskom uredu popravku Gradske kuće, žandarmerijske kasarne i finansijske kasarne u Tavankutu. Firma Mihajla Abrašića radi limarske poslove na Gradskoj kući, firma Puhalak i Senti dostavlja crepove, a Paja Vukmanov radi krovopokrivačke poslove

F: 047. XV 224/1926-1927

Povodom velike oluje 14. 6. 1926. god. o šteti Senat obavještavaju župnik Blaško Rajić, ekonomski senator Koloman Hofman i Gradska plinara. Senat određuje komisiju za procenu štete. Crep na krovovima menja Paja Vukmanov. Popravlja se i grobarova kuća na groblju sv. Roka.

POPRAVAK TRIBINE

Golemu štetu koju je velika oluja pričinila na tribini nogometnog kluba Bačka, grad nije mogao u potpunosti namiriti, pa je agilno rukovodstvo kluba uz veliku pomoć navijača i simpatizera odmah odlučilo reagirati i proslavu četvrt stoljeća postojanja s obnovljenom, novom natkrivenom tribinom.

Za potrebe saniranja štete, od kredita u banci i dobrovoljnih novčanih donacija prikupljeno je potrebnih 293.000 dinara i izgrađena je nova tribina pod čijim krov se moglo smjestiti oko 1.000 gledatelja. Od te 1926. godine, pa sve do danas, punih 90 godina ona ponosito stoji na svom mjestu odoljevajući svim vremenskim prilikama.

Dražen Prćić

P.S. Pojedini dijelovi teksta sadrže izvorne podatke koji su pisani na onovremenom jeziku 

Šetnja u Kitzbuhelu

Šetnja u Kitzbuhelu

                                                

Kitzsteinhorn Gletscher Kaprun

KITZSTEINHORN  GLETSCHER - KAPRUN

JANUAR 2017.

Prema usvojenoj definiciji Glečer (Ledenjak) predstavlja postojano tijelo od leda, koje nastaje kada je prikupljanje snijega veće od njegovog odnošenja i topljenja, te se sniježni pokrivač počinje kretati i kreirati brisani prostor na svom silovitom putu. U ovom slučaju to je glasovito skijalište Kitzsteinhorn uz obližnji Kaprun, maleni gradić u saveznoj austrijskoj državi Salzburg. Par stotina godina kasnije, gotovo jednako poznato kao i najslavnija osoba u povijesti Austrije, Wolfgang Amadeus Mozart.

Na koncu ove slikovite storije (jer ovdje fotografije zbilja govore više od riječi), evo malo i povijesnih podataka o ovom bajkovitom mjestu. Današnji Kaprun - Chataprunnin (keltski izraz za bijelu vodu), prvi puta se spominje 931. godine, a kao posjed Grofa od Falkensteina iz 1166. godine. Glasoviti kaprunski dvorac datira iz 13. stoljeća i u njemu su se stoljećima smjenjivali vladari ove regije koja je danas najpoznatija po hidrocentrali (AEG 1920.) i brojnim ski stazama i resortima.

Svojevrsna ski revolucija započinje još danas već pomalo davne 1965. godine kada je u prosincu otvoren prva glečerska žičnica i dana mogućnost skijanja iznad oblaka. Pedesetak godina kasnije i mi smo je iskoristili...

Treće mjesto u srpnju

-TJEDNA LISTA ROMANA „GJALSKI“- 15. srpnja 2015.

15.07.2015.

...

1. s.BERNARDINA MILA CRNOGORAC: „SJENE“.

2. ANITA MARTINAC: „MEDALJON“

3. DRAŽEN PRČIĆ: „HORVACKI BAČKA 1901-1939“

4. NEVENKA NEKIĆ: „OMERTA“

5. SONJA ZUBOVIĆ: „PROBUĐENA ZVONA“

6. MATE  GRBAVAC: „SVIJETLA STRANA SUNCA“

7. ZDRAVKO VUKIĆ: „BORNA VITEZ: ŠPIJUN OPASNIH NAMJERA“

8. DAVOR KUJEK: „SMRTNICI“

9. ANTO MARINČIĆ: „POTOM JE SVE UTIHNULO“

10. IVAN VEKIĆ: „PETA ZAPOVIJED“